Krajem osamdesetih, kada je "Aprilski kulturni mozaik" u Doboju doživljavao svoje biserne trenutke, kada su svoj pečat ostavljali domaći slikari, pjesnici, muzičari, novinari, glumci, arhitekte, u mom domu se počeše rađati neke nove ideje. Skupa sa mojom boljom polovinom, koja je i o litereturi i o muzici i o slikarstvu razmišljala na meni sličan način, počeo sam razrađivati ideju o zaokruživanju svega toga što se dešavalo oko nas, ali i o otvaranju prema drugim sredinama, da to ne ostane u lokalnim okvirima. Zašto Doboj ne bi krenuo u svijet, i zašto svijet ne bi dolazio u Doboj?

Tako u augustu 1990. godine Nada i Ibro Mulaomerović otvoriše galeriju "Tiziano" koja dobi ime po omiljenom slikaru. O samoj koncepciji rada galerije, šta i kako, konsultirali smo, naravno, ljude koji su u tome imali više iskustva, najviše nam je savjetima pomogao Josip Depolo poznati likovni kritičar iz Zagreba, koji je za otvaranje "Tiziana" napisao:

"Odluka Nade i Ibre Mulaomerovića da osnuju ovu galeriju, u ovom trenutku zaista smionu i ohrabrujuću, treba pozdraviti kao povijesni datum u likovnom životu čitave regije, i vjerujem da će to njena aktivnost i potvrditi u širim behaovskim granicama. Zbog čega ovu odluku smatram smionom i ohrabrujućom? U potpunoj ekonomskoj prestrukturaciji naše zemlje sigurno postoji bezbroj načina efikasnijeg ulaganja kapitala nego što je to jedna galerija i, svakako, načina daleko bržeg obrtaja uloženih sredstava. Prema tome ulaganje u galerijsku djelatnost može značiti samo jedno: odreći se u ime umjetnosti brzog i sigurnog profita i težiti nekim ciljevima koji nisu sasvim ekonomski, sasvim pouzdani i provjereni, već time što izmiču logici čistog profita. To je, razumije se, za sada pretpostavka i ostaje otvorena mogućnost da stvari krenu drugačije, da u galerijska jedra zapušu povoljni vjetrovi i dobri vjetrovi ljubavi za umjetnost. Rad galerije u novim uvjetima još je uvijek nepoznanica, ali usprkos nje, ili upravo zbog nje, treba pozdraviti hrabru i požrtvovanu odluku Mulaomerovićevih, stisnuti im prijateljski ruku zbog ovog civilizacijskog i kulturnog čina koji, u to zaista ne treba sumnjati, postaje temeljni preduvjet za likovnu profilaciju dobojske regije. 

Kakav je program ove novoosnovane galerije?' On zaista ne mora biti iznijet u obliku manifesta, sasvim je jasno formuliran izborom izlagača. što se može zaključiti iz ovog? Prije svega činjenicu da izlagački plan galerije "Tiziano" nije uskogrudan i sektaški, da se čvrsto temelji na jedinoj mogućoj premisi: na pravim vrijednostima i provjerenim kriterijima. Dobojski galeristi potvrdili su ovim izborom dobro poznavanje aktuelnog likovnog trenutka i provjerenih vrijednosti na likovnom tržištu. Njihova je selekcija pouzdana: odabrali su majstore raznih generacija i profilacija čija su djela već danas pouzdana investicija. Već na svom startu ova se dobojska galerija suprotstavila provincijalizmu bilo koje vrste, nije prihvatila kompromise s tzv. zahtjevima "šire" publike. Ne govori li uvjerljivo u prilog ovih galerista na startu činjenica da su se, umjesto trgovine "umjetninama" odlučili za galeriju najstrožih zahtjeva, s programom koji se rijetko sreće i u galerijama "likovnih centara".

Želio bih upozoriti na jednu, za mene ne manje važnu, činjenicu: u galeriji "Tiziano" rezervirano je posebno mjesto za tzv. "lokalne umjetnike" i to bez obzira na njihovu časovitu reputaciju. Ova odluka Mulaomerovićevih ne govori rječito samo o tome da ovo dobojski galeristi nisu opterećeni snobizmom i predrasudama o isključivoj vrijednosti poznatih umjetnika iz velikih centara, nego i o njihovoj jasnoj viziji jednog koncepta kulture i umjetnosti. Upravo to me podržava u uvjerenju da će galerija s ovakvim konceptom postati aktivno likovno žarište čitave regije....."