Autor: Ibro Mulaomerović
 
Kako se mi volimo hvaliti, pa to nema nadaleko. To, "mi", mislim na sve iz bivše nam domovine, jer, mi smo, je li, stoljećima i vjekovima najbolji, najpametniji, najsposobniji u ama baš svemu. Našu kulturu i junaštvo ( a i merhametluk ) zaostali Istok i dekadentni Zapad nikada neće dostići. Kako se mi, recimo, znamo opustiti; znate ono – janje na ražnju, najmanje gajba pive, burence rakije i  -  krhaj Zilha.
 
Dok čovjek ne otkrije da ni ovi drugi, što na istoku, što na zapadu, nisu baš toliki levati kakvim smo ih zamišljali. Pa, i u tom hedonizmu, uživanju u životu, da ne spominjem sad južnoamerikance sa svojim karnevalima, ili Špance i Italijane koji od svega prave feštu, dovoljno je upoznati i ovaj Beč  pa otkriti svu suptilnost ljudskog odnosa prema blagodetima života i uživanja u njemu. Da ne spominjem pijanke, dovoljno je vidjeti odnos bečlija prema muzici i plesu, njihovo njegovanje kulta kafane ili njihov odnos prema umjetnosti, pa skontati da i ovi neki drugi ljudi i narodi znaju uživati u životu, bar kao mi (nisam rekao "i bolje od nas", ne dozvoljava mi moje rodoljublje).
 
Ali, ono o čemu sad pišem je podatak da su ljudi ovdje u Beču svjesni da život nije samo provod i zezanje, nego da taj isti život zna biti i dobro zajeban.
 
Kada u obilasku Beča prolazi kroz staro gradsko jezgro, u centru Grabena, putnik namjernik će, htio ne htio, da naleti na jedan neobičan spomenik. Nije to nikakav junak na konju, nego obelisk koji je za nas interesantan jer se na istočnoj strani ovog obeliska mogu vidjeti heraldički znakovi Bosne, Hrvatske i Dalmacije, pored simbola drugih pokrajina habzburškog carstva koji su u sklopu spomenika.
 
Bosna je predstavljena starim bosanskim grbom, ono, desnica ruka savijena u laktu, sa isukanim mačem. Spomen obelisk se zove PESTSÄULE, a ako pogledamo u riječnik latinskog jezika vidjećemo da riječ "pestis" znači KUGA, a i na njemačkom jeziku kuga se zove PEST, bukvalno prevedeno značilo bi "stub kuge".
 
Otkud baš takav tu i zašto?
 
Povijesni dokumenti nam govore da Europa od 14. do početka 18. stoljeća nije znala za bolest što se zove AIDS, ali je u tom periodu upoznala strahote druge, tada neizlječive bolesti imenom KUGA. Tvrdi se da je ta bolest tada u Europi poharala preko 50 miliona ljudi, pa je ovaj spomenik zahvalnost Svetom Trojstvu što je bolest ipak minula.
 
Spomenik je podigao Leopold II (1747-1792) koji je bio i rimsko-njemački car, a i hrvatsko-ugarski.(vidiš ti kako su habzburzi znali biti moćni).
 
Kuga je prorijedila stanovništvo habzburškog carstva, pa što bolest, što neimaština, natjerali su jedan broj  preživjelih da se otisnu sa svojih ognjišta prema Zapadu u potrazi za nekom svojom srećom. U isto vrijeme agresori Turci su navalili k`o mahniti što na Beč, što na Bosnu i Hrvatsku, pa je podosta ljudi sa područja Like, Krbave i Korduna našlo utočište u opustjelom području Burgenlanda. Braća Hrvati su njemački naziv Burgenland odmah preimenovali na svoj jezik i nazvali ga Gradišće, i od tada se spominje naziv "gradišćanski Hrvati", čiji potomci žive i dan danas u Burgenlandu (kojem je vraćen njegov njemački naziv), njegujući tradiciju i neke običaje iz svog davnog hrvatskog kraja.
 
A kada dođete u Beč, pa ako vam se učini da vam se vrti u glavi, budite sigurni da to nije ni od kakve bolesti, nego ste predugo plesali valcer.